Samo će pas bez dvorišta,
u noći sa mnom skitati,
k'o da sam vazduh,
za moje zdravlje,
Samo će pas bez dvorišta,
u noći sa mnom skitati,
k'o da sam vazduh,
za moje zdravlje,
nećeš ni pitati.
I mesec glumi mangupa,
do tebe bi me vodio,
da opet vidim,
kako se nisi za mene rodio.
Ref.
Po nekad ko siroče zaplačem,
svako bi takvu me udomio,
ti bi mi lutku najdražu,
na sred ceste slomio.
Kartu mi kupio bez povratka,
ni gladnu ne bi me nahranio,
kad pođe voz na onaj svet,
živu bi me sahranio.
Ma briga mene što mi je,
od kiše mokra obuća,
dok jurim tamo,
gde čuda nisu nikako moguća.
I mesec glumi mangupa,
do tebe bi me vodio,
da opet vidim,
kako se nisi za mene rodio.
Po nekad ko siroče zaplačem,
svako bi takvu me udomio,
ti bi mi lutku najdražu,
na sred ceste slomio.
Kartu mi kupio bez povratka,
ni gladnu ne bi me nahranio,
kad pođe voz na onaj svet,
živu bi me sahranio.
Po nekad ko siroče zaplačem,
svako bi takvu me udomio,
ti bi mi lutku najdražu,
na sred ceste slomio.
Kartu mi kupio bez povratka,
ni gladnu ne bi me nahranio,
kad pođe voz na onaj svet,
živu bi me sahranio.
Solo un cane senza un cantiere,
a vagare con me durante la notte,
come se fossi l'aria,
per la mia salute,
non sarà nemmeno chiedere.
E la luna gioca un mugup,
lui mi porterebbe a voi,
di vedere di nuovo,
come non siete nati per me.
Ref.
Dopo qualche tempo quando piango orfana,
nessuno così mi avrebbe addomesticare,
si dovrebbe essere la mia bambola preferita,
in mezzo alla strada si è rotto.
Ho comprato il biglietto senza restituzione,
non si sarebbe nemmeno darmi da mangiare fame,
quando il treno va fuori nel mondo,
avrebbe seppellirmi vivo.
Non mi importa quello che faccio,
da scarpe bagnate pioggia,
mentre io corro lì,
dove i miracoli sono affatto possibili.
E la luna gioca un mugup,
lui mi porterebbe a voi,
di vedere di nuovo,
come non siete nati per me.
Dopo qualche tempo quando piango orfana,
nessuno così mi avrebbe addomesticare,
si dovrebbe essere la mia bambola preferita,
in mezzo alla strada si è rotto.
Ho comprato il biglietto senza restituzione,
non si sarebbe nemmeno darmi da mangiare fame,
quando il treno va fuori nel mondo,
avrebbe seppellirmi vivo.
Dopo qualche tempo quando piango orfana,
nessuno così mi avrebbe addomesticare,
si dovrebbe essere la mia bambola preferita,
in mezzo alla strada si è rotto.
Ho comprato il biglietto senza restituzione,
non si sarebbe nemmeno darmi da mangiare fame,
quando il treno va fuori nel mondo,
avrebbe seppellirmi vivo.