Dön diyemedim Bi' türlü canım özleyemedim
Önleyemedim ama gittiğin o geceyi
Gururu yıkıpta gel diyemedim
Bak, yine gözlerim parçalı bulut
by Sanderlei Silveira - 22/03/2023
Dön diyemedim Bi' türlü canım özleyemedim
Önleyemedim ama gittiğin o geceyi
Gururu yıkıpta gel diyemedim
Bak, yine gözlerim parçalı bulut
İstersen kapa parçamı, unut
Elimde neşter kesmeye hazırım
İçimde son kalan o parçanı bulup
Uyuştur aşkını derine ver
Artık sana yenilemem
Git, gözüm görmesin o güzelliğini
Yeniden sen diye deliremem
Bana hak ver ya da al deş beni
Yanındakine ben kardeş dedim
Ben, beni çıkarıyorum o dip kuyudan
Sen çek elini benden, kalleş seni
Acıları üzerime siz saldınız
En büyük hatanız, kör sandınız
Ama değilim
Siz ne anlarsınız
Elini ver bana bu son dansımız
Kahretsin, yine terse bak
Doğadaki renklerim hep sana
Siyaha çalan penceremdeyim
Gölgeni izleyip, her sabah
Bi gün de git bana yazdırma
Yaralarım acıyo be bastırma
Onunla evdesin her gün
Boynuna yapışıp azdırma
Dönülmüyor, aşk binince inada
Kaçıncı yoksayış, ekleme bi' daha
Uzaktayım
Zaten seni sevmek eşitti en büyük günaha
Gözünde bal gibi suçluydum
Ulan aptal, neyine borçluydum?
Peki dört yıla yakındır boş muydum?
Onunla yatmakta hoş muydu?
Sessizliğimize yenildik anne
Sustuğuma bakma gözüm hep kan be
Kendimi biledim şu uğurda her gün
Aşkına sokayım ben hazırım harbe
Bu günahsız gözlerimi de yaktırma bana
Sana mı ona mı inanıyım battım yalana
Tam unuttum dediğim an bulaştın yakama
Bi' de onu öperken de baktın ya bana sen
En pis hali nefretin huzuru
Beni düşünmeden kendine çektin
Bu masaya bi' resmin az geldi
Dön de gururum yine bana ihanet etsin
Bu evi, eşyaları bile sattırma bana
Bütün odaları sen ve kapandım odama
Kilidimi beynime vurup çektim kapıyı
İçeriye beni bile alan olmasa da, gel
Bana mutsuzmuş gibi bakma
İstanbul neresi diye bile sorma
Gidiyorum, beni biliyosun duramam
Sırtıma koyduğun onlarca tonla
Yine her gece kendini yazdırma bana
Bi' bırak beni ona buna sordurmasana
Düşünme sen gidince öldüğümü falan
Tek derdim onunla uyuduğun zaman
İsterdim başkası kokunu bilmesin
Ya da bilmeseydim şimdi kimlesin
Bu daha zor, onu biliyorum, onu tanıyorum
Unutamıyorum Sonumu ecelden önce getirttirme bana
Garezim seni bana hiç unutturmamana
Kötüyüm bunu bile bile öldürme beni
Meleğim gibi bir gece sol yanıma gel
Bana düşmanmış gibi bakma
Ben yokken ne oldu diye sorma
Ölüyorum, bunu biliyosun
Duramam, ömrüme koyduğun onlarca sonla
Nisam mogao reći da se vratim, nekako ne bih mogao propustiti draga moja
Nisam mogao izbjeći te noći kad si otišao
Nisam mogao reći da dođete uništavajući ponos
Gledaj, opet su mi oči razdvojene oblakom
Pokrijte me ako želite, zaboravite
Spremna sam za rezanje skalpela u ruci
Pronađite taj posljednji komad mene u meni
Dope daj svojoj ljubavi duboko
Više te ne obnavljam
Idi, neka mi oči ne vide vašu ljepotu
Ne mogu opet poludjeti za tobom
Daj mi kredit ili me odvedi
Nazvao sam onu pored tebe brate
Izvlačim me iz tog dubokog
Skidaš me s mene, izdajnički ste
Oslobodio si mi bol
Vaša najveća pogreška, mislili ste da je slijepa
Ali ja nisam
što razumiješ
Daj mi svoju ruku ovo je naš posljednji ples
Prokletstvo, opet se pogledaj
Moje boje u prirodi su uvijek za vas
Ja sam kod svog pocrnjelog prozora
Gledajući vašu sjenu svako jutro
Jedan dan idi i nemoj mi pisati
Rane me bole, ne suzbijajte
Svakodnevno ste kod kuće s njim
držeći se za vrat
Nema povratka, kad se ljubav napusti, tvrdoglava je
Koliko propusta, ne dodajte još jedan
odsutan sam
Voljeti te već je bilo jednako najvećem grijehu
Bila sam kriva poput meda u vašem oku
Ti idiote, što sam dugovao?
Pa, jesam li prazan gotovo četiri godine?
Je li bilo lijepo spavati s njim?
Podlegli smo našoj tišini, majko
Ne gledaj kad šutim, oči su mi uvijek krvi
Poznavao sam sebe iz tog razloga svaki dan
Dopustite mi da uđem u tvoju ljubav, spreman sam za rat
Ne tjeraj me da izgorim ove bezgrešne oči
Vjerujem li ti ili on?
Tek kad sam rekao da sam zaboravio, zabrljao si sa mnom
Pogledao si me dok ga je ljubio
Najgori oblik je mir mržnje
Povukao si me bez razmišljanja
Na ovaj stol je stigla mala slika
Vrati se i pusti moj ponos opet me izdaje
Nemojte me natjerati da prodajem ovu kuću, čak ni namještaj
Sve sobe ste i ja sam zaključana u svojoj sobi
Zakucao sam bravu na mozak i povukao vrata
Dođite, čak i ako me ni ne pusti unutra
Ne gledaj me kao da si nesretan
Ne pitajte ni gdje je Istanbul
Idem, poznaješ me, ne mogu prestati
S desecima tona koje ste stavili na moja leđa
Ne piše mi se svake večeri
Samo da ga ne natjeram da to pitam
Nemojte misliti da sam umro kad si otišao
Sve što mi je stalo je kad spavate s njom
Volio bih da nitko drugi ne zna vaš miris
Ili ako nisam znao tko si sada
To je teže, znam, znam
Ne mogu zaboraviti da me nemojte natjerati da donesem kraj prije smrti
Mrzim što me nikad ne natjeraš da te zaboravim
Loš sam, nemoj me namjerno ubiti
Dođi s moje lijeve jedne noći poput mog anđela
Ne gledaj me kao neprijatelja
Ne pitajte što se dogodilo dok me nije bilo
Umirem, znaš to
Ne mogu se zaustaviti, s desecima završetaka koje ste stavili u moj život